![]() |
ALOE VERA | |
| Latinski naziv: | Aloe Barbadensis Miller, A. vulgaris Lam. | |
| Sinonimi: | Aloa, obična aloja, prava aloja, aloje vera, aloe vera | |
| Razdeo: | Skrivenosemenice (Magnoliophyta) | |
| Klasa: | Monokotiledone biljke (Liliopsida) | |
| Red: | Asparagales | |
| Porodica: | Asphodelaceae | |
| Rod: | Aloe | |
| Opis biljke: | ||
| Aloe Vera je relativno niska, zeljasta, biljka koja raste oko 80–100 cm u visinu. Ima sabljaste, špicaste listove, sa testerastim ivicama, koji po obliku podsećaju na ružu iz čije sredine izrasta cvetna drška koja se završava u vidu žutih ili crvenkastih cevolikih cvetova sakupljenih u grozdaste cvasti. Raste pri zemlji. |
||
| Poreklo: | ||
| Aloe Vera je vrsta sočnih biljaka koja je verovatno nastala u južnoj polovini Arapskog poluostrva, severnoj Africi, Kanarskim ostrvima i Zelenortskim ostrvima. Ime je dobila po botaničaru Milleru koji ju je otkrio na ostrvu Barbadosu i uvrstio u registar lekovitog bilja. Reč Aloe potiče iz latinske forme arapskog naziva "Aloeh", Sirijskog "Alwai" ili hebrejskog "Halal", čije je značenje "izuzetno gorka materija", što ukazuje na izuzetno gorku žutu tečnost, mleko, odnosno sok, koju sadrži biljka a nalazi se neposredno ispod tankog kožastog tkiva odnosno kore. Od davnina je poznata kao „eliksir dugovečnosti“. Zbog svoje hranjive vrednosti i lekovitih svojstava nazivaju je „Kraljicom lekovitih biljaka“. |
||
| Stanište: | ||
| Aloe Vera raste u sušnim podnebljima sa toplom i suvom klimom i široko je rasprostranjena u Africi, Indiji, Karibima, Meksiku i drugim neplodnim oblastima. Najbolji uslovi su tamo gde je prosečna godišnja temperatura iznad 22°C. | ||
| Razmnožavanje, gajenje i nega: | ||
| U saksijama, ova vrsta zahteva dobro isušeno peščano zemljište i sunčane uslove, međutim, na veoma toplim i vlažnim tropskim ili suptropskih klimama, treba da bude zaštićena od direktnog sunca i kiše, jer će izgoreti. Posude od terakote su dobre jer su šupljikave. Biljci koja je u saksiji treba dozvoliti da se potpuno osuši pre nego što se ponovo zalije. Kada saksija postane mala, a sa strane rastu mladi listovi oni treba da budu podeljeni u nove saksije da bi se omogućio prostor za dalji rast i sprečio napad štetočina. U oblastima koje imaju mraz ili sneg najbolje se čuva u zatvorenom prostoru ili u zagrejanim plastenicima. | ||
| Lekoviti deo biljke: | ||
| Aloe Vera je hranljiva biljka za svaku ćeliju ljudskog organizma. Biljka je radi vlastitog opstanka razvila bogat sadržaj vitamina, aminokiselina, enzima i mineralnih materija da bi osigurala svoj opstanak u oskudnim životnim uslovima. Sama lekovitost Aloe Vere se nalazi u komponentama koje imaju različite i specijalne energetske vrednosti. |
||
| Energetska i nutritivna vrednost: | ||
| Naučnici su ustanovili da gel Aloe vere sadrži preko 240 hranjivih i lekovitih sastojaka i među njima vitamine: A, B1, B2, B3, B6, B9, B12, C, E i folnu kiselinu. | ||
| Lekovito delovanje: | ||
| Ona je imunostimulans (jača opštu otpornost, prevencija bolesti - rak, psorijaza, kolagenoze), detosikans (od otrova, alkohola, narkotika), antioksidans (slobodni radikali), ima antivirusno dejstvo (herpes), baktericidno (uništava bakterije), fungicidno (uništava gljivice), antiflogistik (upalni procesi svih sistema), analgetično (smanjuje bolove), adstrigentno (steže površinu kože i sluzokože), laksantno (reguliše stolicu), stimulans (reguliše status psihe) i antidijabetično (smanjuje nivo šećera). | ||
| Recepti: | ||
| Aloja se koristi u ishrani. Neki molekularni gastronomi počeli su da koriste njena želatinska svojstva. | ||
| Napomene: | ||
| Aloja se ne preporučuje u trudnoći i kod hormonalnih poremećaja. | ||