![]() |
ARIŠ |
|
| Latinski naziv: | Larix europaea | |
| Sinonimi: | Aric, ariševina |
|
| Razdeo: | Golosemenice (Pinophyta) |
|
| Klasa: | Četinari (Pinopsida) |
|
| Red: | Pinales | |
| Porodica: | Pinaceae | |
| Rod: | Larix | |
| Opis biljke: | ||
| Ariš je jedini četinar koji svake godine gubi listove, tj. iglice. Drvo je visoko od 20 do 40 metara, sa tankim, pognutim granama i šiljastom krošnjom. U početku je glatke kore,crvenosmeđe, koja vremenom zadeblja i ispuca. Drvo je crvene srži, intenzivnog mirisa na smolu, upotrebljava se za gradnju onih elemenata koji traže trajnost. Fine i mekane iglice rastu zasebno na dugim i tankim izdancima u kiticama po dvadeset do šezdeset u broju, a u jesen otpadaju. Ženski cvetovi se razvijaju u male šišarke. Kora, smola i iglice imaju balzamičan miris, nalik na limun. | ||
| Poreklo: | ||
| Ariš je samonikla biljka u gorskim područjima srednje Europe. Ime potiče iz vremena starih rimljana. | ||
| Stanište: | ||
| Ima ga u gorskim područjima, visine do 2000m, na svežem i vlažnom podneblju. Često čini ogromne šumske prostore. Rasporostranjen je po Alpima, Karpatima i u češkoj regiji Sudeti. | ||
| Razmnožavanje, gajenje i nega: | ||
| Razmnožava se semenom, brzo raste i zbog toga se sadi i uzgaja. | ||
| Lekoviti deo biljke: | ||
| Za lek se skupljaju zeleni cešeri u proleće i početkom leta, iglice u toku cele godine, a smola i kora u jesen. | ||
| Energetska i nutritivna vrednost: | ||
| Lekovito delovanje: | ||
| Iglice i mladi cešeri koriste se za kupku u lečenju nervno rastrojenih bolesnika, rekonvalescenata i jako slabih osoba. Isto tako, iglice i kora koriste se za pripremanje obloga za lečenje upaljenih rana, prignječenosti i čireva. Čaj pripremljen od kore ariša tera na mokrenje, leči vodenu bolest u početku, žuticu, reumu u zglobovima, osip i čireve. Smola pripremljena s vinom i medom čisti začepljenu jetru, drobi i lagano odvaja pesak i kamenje iz žuci, bubrega i mokraćnog mehura, a kod upale grla koristi se za grgoljenje. |
||
| Recepti: | ||
| Napomene: | ||