
|
CELER
|
| Latinski naziv: |
Apium graveolens |
| Sinonimi: |
Pitomi celer, celon, selen, selin, zelena, zelen, cereviz, ak |
| Razdeo: |
Magnoliophyta |
| Klasa: |
Magnoliopsida |
| Red: |
Apiales |
| Porodica: |
Apiaceae |
| Rod: |
Apium |

|
| Opis biljke: |
|
|
Celer je lekovita biljka, može da naraste do jednog metra u visinu. Ima snažan deblji koren i relativno razgranatu stabljiku. Veliki tamnozeleni listovi su većinom razdeljeni na više delova. Ima sitne bele cvetove iz kojih se razvijaju sitni okruglasti plodovi, tj. semenke.
|
 |
| Poreklo: |
|
|
|
 |
| Stanište: |
|
|
Postoji celer koji se uzgaja a i onaj koji raste u prirodi. Raste od Azije do severne Afrike, preko Sredozemlja do Evrope i Engleske, a kao divlja samonikla biljka raste na obalama, vlažnim i močvarnim područjima.
|
 |
| Razmnožavanje, gajenje i nega: |
|
|
| Celer se može brati u bilo koje doba godine u kojem ima nadzemne delove pošto se oni najčešće koriste. Slično vredi i za koren, dok se semenke beru nakon cvatnje, u jesen. |
 |
| Lekoviti deo biljke: |
|
|
| Nadzemni delovi, plod i koren. |
 |
| Energetska i nutritivna vrednost: |
|
|
|
 |
| Lekovito delovanje: |
|
|
| Celer je poznat kao dobro sredstvo za izlučivanje vode. Ovo svojstvo celer ima prvenstveno zahvaljujući svojem eteričnom ulju. Deluje antibakterijski i antimikotički u ustima, grlu, želucu i crevima, deluje na mokraćni sastav, izlučuju se i putem bubrega, dezinfikujući i dalje sluznice, pomažući na taj način kod upala mokraćnih puteva i tegoba s mokrenjem, djeluju pročišćavajuće i potiču stvaranje žuči. |
 |
| Recepti: |
|
|
|
| Napomene: |
|
|
Neprijatnog je ukusa i važi za otrovnu biljku.
|
|
|
|
Celer je poznat kao dobro sredstvo za izlučivanje vode. Ovo svojstvo celer ima prvenstveno zahvaljujući svojem eteričnom ulju. Ovo njegovo svojstvo čine ga korisnim pri raznim bolestima mokraćnog sustava te se zato često u tim slučajevima i preporučuje.