![]() |
DUNJA |
|
| Latinski naziv: | Cydonia oblonga | |
| Sinonimi: | Funja, dgunja, kunja | |
| Razdeo: | Magnoliophyta | |
| Klasa: | Magnoliopsida | |
| Red: | Rosales | |
| Porodica: | Rosaceae | |
| Rod: | Cydonia | |
| Opis biljke: | ||
| Dunja je malo listopadno drvo, raste 5-8m visine i 4-6m širine, u rodu sa jabukom i kruškom. Plod je svetlo zlatno-žute boje kada je zreo, kruškastog oblika, 7-12cm dug i 6-9cm širok. Jakog je mirisa i oporog ukusa. Listovi naizmenično raspoređeni, 6-11cm dužine, sa sitnim i belim dlačicama. Cveta na proleće nakon listanja, belim ili rozim cvetovima sa preko pet latica. | ||
| Poreklo: | ||
| Dunja je poreklom sa toplo-umerene jugozapadne Azije u regionu Kavkaza. |
||
| Stanište: | ||
| U Evropi, dunje se najcešće gaje u centralnoj i južnoj oblasti u kojima su leta dovoljno topla da voće u potpunosti sazri. Ne gaje se u velikim količinama, obično jedno ili dva stabla u mešovitim voćnjacima sa nekoliko jabuka i drugog voća. Dunja se pominje prvi put u engleskim zapisima pri kraju 13. veka, iako uzgoj tamo nije baš uspešan, zbog neadekvatne toplote. U Slavoniji, Hrvatskoj kada se beba rodi, zasadi se dunja kao simbol plodnosti, ljubavi i života. Ima je takođe i u Australiji, u umerenim državama gde je u nekim mestima izrasla divlje, i na Novom Zelandu. Retka je u Severnoj Americi zbog osetljivosti na fireblight bolest koju izaziva bakterija Ervinia amilovora. Gaji se i u Argentini, Čileu i Urugvaju. Skoro sve dunje u severnoj Americi dolaze iz Argentine. | ||
| Razmnožavanje, gajenje i nega: | ||
| Dunja je otporna na mraz i zahteva hladan period ispod 7°C dok ne procveta. Drvo se samo oplođuje. Plod može biti ostavljen na drvetu da dodatno sazri, da omekša do tačke gde može da se jede sirov u toplijim klimatskim uslovima, ali bi trebalo da bude obran pre prvog mraz. Koristi se za džem, žele i puding, ili se mogu ljušti i zatim pržiti, peći ili kuvati. Nakon dugog kuvanja dunja se zacrveni. Ima veoma jak miris pa se u malim količinama mogu dodati u pitu od jabuke i džem za bolji ukus. Dunja koja je izrasla na Bliskom istoku, ne zahteva kuvanje i često se jede sirova. | ||
| Lekoviti deo biljke: | ||
| Za lek se upotrebljavaju plod, list i seme. |
||
| Energetska i nutritivna vrednost: | ||
| Lekovito delovanje: | ||
| Dunja je izvrsno sredstvo u lečenju anemije. Sluz pripremljena od dunjinog semena koristi se u lečenju rana koje nastaju dugotrajnim ležanjem bolesnika i opekotina. Koristi se za pripremanje obloga kod upaljenih očiju i otvorene raspucale kože. Dunja je veoma pogodno sredstvo u lečenju sluznice ždrela, krajnika i disajnih puteva. Kod upale želudačne i crevne sluznice preporučuje se kuvana dunja. Budući da dunja steže, preporučuje se za lečenje rana, a iznutra za ublažavanje jakih proliva. U Iranu i drugim delovima Bliskog istoka, sušena dunja se koristi za lečenje upale grla i protiv kašlja. Obično se koristi za decu, jer je bez alkohola i 100% prirodan. |
||
| Recepti: | ||
| Napomene: | ||