| EUKALIPTUS |
||
| Latinski naziv: | Eucalyptus globulus | |
| Sinonimi: | ||
| Razdeo: | Magnoliophyta | |
| Klasa: | Magnoliopsida | |
| Red: | Myrtales | |
| Porodica: | Myrtaceae | |
| Rod: | Eucalyptus | |
| Opis biljke: | ||
| Eukaliptus je drvenasta biljka. Uglavnom drveće srednje visine, mada ima i nižih vrsta (ponekad i u žbunastoj formi koje se u Australiji nazivaju malee) a i onih koje rastu dosta visoko (jedan primerak E.regnans posečen 1878. je bio 132m visok). Lišće eukaliptusa je pljosnato i široko, a njegove ivice uvek zauzimaju pravac sever - jug, čime se lišće štiti od preteranog isparavanja na visokim temperaturama. Plod eukaliptusa je u obliku kupe sa poklopcem. Stalni stanovnici ovog drveta su koale koje se hrane isključivo njegovim lišćem. |
||
| Poreklo: | ||
| Poreklom je iz Tasmanije i Australije. | ||
| Stanište: | ||
| Mogu se naći isključivo u Australiji (glavno kopno i Tasmanija) zajedno sa nekoliko okolnih ostrva, kao što su Nova Gvineja, Timor, Solor, Flores, Nova Britanija, Mindanao i Molučka Ostrva, pri čemu samo 2 vrste ne rastu na glavnom kopnu. | ||
| Razmnožavanje, gajenje i nega: | ||
|
Glavna odlika ovog ukrasnog bilja je brzi rast. Rastu na mestima gde inače tokom zime vladaju niske temperature a to su planine Tasmanije i jugoistočne Australije. Iako su one tamo često izložene dosta niskim temperaturama, prilično su neotporne na iznenadan nailazak hladnog talasa (može doći do potpune defolijacije kao i do smrzavanja grana, pa i čitavog stabla) i potrebna im je jesen i rana zima sa postepenim snižavanjem temperature da bi se pripremili za jače mrazeve. Takođe im ne prijaju naleti toplog vremena u toku zime (posebno je opasan sam kraj zime), jer prilično brzo mogu da startuju (ako takvo vreme potraje) a onda može doći do oštećenja ne samo mladih grana, već i onih starijih i jačih. Pri sadnji ovih biljaka treba obratiti pažnju na nekoliko stvari. Prvo, ako se razvijaju iz semena, treba obratiti pažnju na klimatske uslove u kojima rastu matične biljke, jer se otpornost na niske temperature jako nasleđuje preko semena. Ako su u pitanju sadnice, takođe treba tražiti biljke koje potiču od što otpornijih biljaka i saditi što mlađe biljke (ali mlade u tolikoj meri da imaju makar malo oformljenog stabla), ne samo zbog toga što je kod razvijenijih veća mogućnost oštećenja korena, već i zbog toga što se bolje prilagode na sve nove uslove dok su mlade. Tip zemljišta takođe igra važnu ulogu, kao i đubrivo - eukaliptusi mrze fosfor! Inače, ovo drvo izuzetno dobro pročišćava vazduh pa su okoline šuma eukaliptusa veoma zdrava područja. Danas se uzgaja u mnogim zemljama toplog podneblja. Budući da jako upija vodu iz zemlje (neke vrste čak do 500 litara vode dnevno), sadi se radi isušivanja vlažnih močvarnih terena. |
||
| Lekoviti deo biljke: | ||
| Lišće i plod | ||
| Energetska i nutritivna vrednost: | ||
| Lekovito delovanje: | ||
| Snizava temperaturu, ima antibakterijska i antvirusna svojstva. Od mirisa eukaliptusa beže komarci. lišce se dodaje mešavinama čajeva protiv šećerne bolesti, za čišćenje u slučaju zatvora, protiv živčanih bolesti. Ulje eukaliptusa ulaze u sastav raznih preparata za utrljavanje kod reumatičnih oboljenja. Primenjuje se i kod ženskih bolesti u obliku čaja i za kupke. Lišće i plod eukaliptusa imaju veoma prijatnu aromu i koriste se u lečenju oboljenja disajnih organa u obliku sirupa i tableta ili kao eterično ulje. U osušenom lišću ima 3% eteričnog ulja čiji je glavni sastojak cineol (eukaliptol). Eterično ulje je bezbojna ili svetla zelenkasto žuta tečnost, karakterističnog svežeg ukusa koji hladi i jakog mirisa, zbog toga se dodaje u žvakaće gume. |
||
| Recepti: | ||
| Napomene: | ||