Za konzerviranje sirćetom uvek koristite mlado i sveže povrće koje će dugo ostati hrskavo. Krastavci, koje nameravate konzervisati, ne smeju se držati u frižideru, zato što se kvare na temperaturi nižoj od 100 Celzijusovih.
Za bolji ukus, uklonite cvetni deo krastavca (suprotan od peteljke), zato što sadrži enzime koji vam mogu razmekšati konzervisano povrće.
Sirće nemojte nikada kuvati duže nego što je to potrebno. Sirćetna kiselina isparava na tački ključanja, pa sirće postaje preslabo da bi vršilo svoju funkciju konzervansa.
Nasecite veliki broj krastavaca i nekoliko glavica luka. Stavite ih u lonac, i to u nekoliko slojeva. Svaki sloj posolite. Prelijte ih jako hladnom vodom i ostavite da stoje kako bi postali hrskavi. Tokom namakanja u emajliranoj posudi pomešajte šećer, sirće i začine. Zagrejte do ključanja i odmah skinite s vatre. Krastavce i luk izvadite iz rasola i stavite ih u toplo, začinjeno sirće. Sve to stavite u čiste tegle i skuvajte. Ostavite tegle da se ohlade i odložite ih nekoliko nedelja pre upotrebe.
Ne smete zaboraviti da povrće upija aromu marinade, što mu daje ukus. Povrće konzervisano sirćetom obično se poslužuje na početku obroka, zato što podstiče lučenje pljuvačke i želudačnih sokova. To nam pojačava čulo ukusa i omogućuje nam da više uživamo u ostalim namirnicama.
Tačna količina začina, soli, šećera i sirćeta zavisi od vašeg ukusa. Ono što se nekima sviđa, drugima može biti suviše gorko ili suviše blago. Nemojte se bojati eksperimentisanja.