| ŽUTI NOĆURAK |
||
| Latinski naziv: | Oenothera biennis | |
| Sinonimi: | ||
| Razdeo: | ||
| Klasa: | ||
| Red: | ||
| Porodica: | ||
| Rod: | ||
| Opis biljke: | ||
| Žuti noćurak je dvogodišnja biljka koja svoje ime duguje noćnom cvetnju. Zeljasta biljka grmolikog oblika. Prosečna visina biljke je oko 60 cm, ali može narasti i do visine od 1 metra. Listovi biljke su duguljasti, dugi petnaestak centimetara i nazubljeni. | ||
| Poreklo: | ||
| Poreklom je iz Južne Amerike, Perua. Odatle se proširio u Severnu Ameriku, a zatim i na istočnu obalu Kanade. U Evropi je poznat još od 17. veka. | ||
| Stanište: | ||
| Žuti noćurak raste na pustoj, pešćanoj zemlji, često na kosinama. | ||
| Razmnožavanje, gajenje i nega: | ||
| Ime je dobio po svojim divnim žutim cvetovima koji se otvaraju samo nakratko, sa prvim mrakom. Cvetovi ostaju otvoreni tokom noći i tada privlače na sebe brojne insekte i noćne leptire koji vrše oprašivanje cvetova. Pre nego što sunce izađe, cvetovi će uvenuti, a već sledeće večeri novi cvetovi će krasiti biljku. Cveta od juna do oktobra. Razmnožava se sjemenom. | ||
| Lekoviti deo biljke: | ||
| Koristi se ulje koje se dobija hladnim presovanjem zrelih malih semenki. | ||
| Energetska i nutritivna vrednost: | ||
| Lekovito delovanje: | ||
| Indijanci su ga koristili za ublažavanje problema kod kožnih bolesti, čireva i rana, a kao napitak se koristio kod astme i nazeba. Danas se koristi za srčana oboljenja, krvarenje u mozgu, ublažavanje menstrualnih tegoba, klimakterijskih tegoba, PMS-a, malignih ženskih bolesti, neurodermitisa, reumatoidnog artritisa, visoki pritisak, povišenog holesterola, hroničnog umora, psorijaze. Izvrstan je protiv stresa, depresije, ovisnosti posebno alkoholizma, suve kože, protiv bora, za nokte, regeneriše kožu, povoljan za sve tipove kože. |
||
| Recepti: | ||
| Napomene: | ||